ČINIOCI OPSTOJNOSTI UMMETA


Šejh dr. Jusuf Kardavi

ČINIOCI OPSTOJNOSTI UMMETA

BOLEST UMMETA NE ZNAČI I NJEGOVU SMRT

Narodi, kao i ljudi, dolaze u situacije u kojima slabe, obolijevaju ili doživljavaju poniženja. Bolest pojedinca ne znači i njegovu smrt, ako oslabi ne znači da je i propao. Isto je i sa narodima. I oni doživljavaju periode slabosti i poniženja, gube moć i snagu, ali to ne znači neopozivo da će taj narod umrijeti. I naš Ummet je prolazio kroz različita razdoblja sve dok nismo dospjeli u ovo sadašnje. Bili smo na vrhuncu, sada smo na dnu, bili smo u pročelju, sada smo na začelju, bili smo na čelu kolone, sada smo na njenom repu. Bili smo ummet koji predvodi, sada smo ummet koji slijedi, vladali smo, sada se nad nama vlada. Proizvodili smo, pa smo postali potrošači, stvarali smo, sada uvozimo. Slali smo, sada primamo, davali smo, sada uzimamo što nam daju. Takav je sada naš Ummet. A nije bio takav. Naš ummet je nekada vladao drugima, bio je, kako to Uzvišeni Allah veli «Ummet sredine» i bio uistinu najbolji ummet, predvodio je i gospodario. Uživao je toliku političku slavu da je njegova riječ bila gornja i prva, kao i riječ njegovih halifa. Njegov halifa je čak i oblaku na nebu upućivao izazov: «Oblače, idi na istok ili na zapad i kiši gdje hoćeš, meni će odatle doći porez na ono što tamo rodi!»

 

POLITIČKA SLAVA UMMETA

 

Zbog političke i vojne slave koju je imao, Ummet je uživao i strahopoštovanje na mjesec hoda. Nije bio najmnogoljudniji u to doba, niti najopremljeniji, ali je pobijedio vojske tada najvećih država. Muslimana je u bici na Jermuku bilo 30.000, a Bizantinaca 200 ili 300 hiljada, ali je manjina pobijedila većinu. Sjetimo se samo bitaka kod Kadisijje, Jermuka, Edžnadina, Nehavenda, sjetimo se osvojenja Damaska, Palestine i Egipta. Za manje od stoljeća muslimani su vladali većim dijelom Starog svijeta…

Omer ibn Abdul-Aziz saznao da je bizantski vladar maltretirao zarobljenog muslimana, te mu je poslao pismo u kojem stoji: «Kada ti stigne ovo moje pismo, oslobodi zarobljenoga. Ako to ne učiniš, napašću te sa vojskom čije čelo će biti kod tebe, a začelje ovdje kod mene!» Čim je ovaj dobio pismo, oslobodio je zarobljenoga. Isto je činio i Harun Er-Rešid nakon njega. Slično je učinio i halifa Mu'tesim u poznatom slučaju: neka ošamarena muslimanka zavapila: «Pomagaj, Mu'tesime!» Za to je on saznao, pa je opremio vojsku i sukobio se sa Bizantijcima u poznatoj bici i tako pomogao tu ženu. Takva je,eto, bila naša vojnička slava.

 

EKONOMSKA SLAVA MUSLIMANSKOG UMMETA

 

U doba halife Omera ibn Abdul-Aziza su u nekim krajevima tragali za siromahom kome bi dali zekat, pa ga nisu nalazili. Omerov namjesnik u Africi, Jahja b. Se'id, veli: «Tragao sam za siromašnim muslimanom kako bih mu dao zekat, pa ga nisam pronašao. Potom sam tragao za siromašnim štićenikom (nemuslimanom, kršćaninom ili Jevrejem), pa ga nisam našao, te sam pisao halifi i pitao ga šta da činim, a on mi je odgovorio: «Kupuj robove i oslobađaj ih!» Islam je ljude oslobodio siromaštva, pa ih je počeo oslobađati i ropstva. Islam nije uveo ropstvo, već ga je zatekao. Islam je uveo oslobađanje robova. Jedna od kategorija utroška zekata je i oslobađanje robova.

Takva je bila naša ekonomska slava. Bili smo najbogatija država svijeta, pa se to preokrenulo. Povijest ima svoje mijene. Prošli smo kroz svima pouznate periode: na nas su nasrnuli Evropljani sa zapada i Mongoli/Tatari sa istoka. To su prouzročili sami muslimani. «Allah nikome nepravdu ne čine, ljudi je sami sebi čine!» (Kur'an) Muslimani su se pocijepali i zavadili, odstupili od Allahove Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika. Njihovo shvatanje islama, njihovo vjerovanje i njihova primjena islama su srozali, pa su kažnjeni tako što su ti narodi nad njima dobili premoć. Ipak, Ummet se nije predao. Ubrzo im je Allah iz njihovih redova darovao ljude koji su ih poveli na imanskoj osnovi, nadahnuli ih islamskim duhom. Ummet je obnovljen nakon istrošenosti, ojačao je nakon slabosti, povratio čast nakon poniženja, objedinio se nakon rascjepkanosti, ako ne sav a onda barem dio. Sve se to dogodilo pod vodstvom vjernih predvodnika Imaduddina Zenkija, Nuruddina Mahmuda, Salahuddina Ejjubija i drugih nakon njih. Oni su uspjeli obuzdati tu navalu sa istoka i zapada, do koje je došlo u trenucima nemara kroz koje je prolazio Ummet, putem njih je Allah dž. š. ostvario veličanstvene pobjede i Ummet je vrati svoj ponos. Tatari su prihvatili islam. Tatari, pobjednici, prihvatili su po vlastitom izboru vjeru pobjeđenih. Takav je, eto, bio naš Ummet.

 

PRVI ČINILAC OPSTOJNOSTI UMMETA – OČUVANOST NJEGOVE KNJIGE OD ISKRIVLJAVANJA

 

Naš umet oslabi ili zaspi, ali ne umire. Ovaj Ummet ponekad zaspi, a ponekad biva uspavan i omamljen, ali ne umire, niti će umrijeti, jer je vječiti i posljednji ummet, koji nosi posljednju Allahovu poruku ljudima. Stoga je u njega Allah dž. š. pohranio činioce opstojnosti. Prvi od njih je taj da Knjiga ovoga ummeta sačuvana, da je sačuvan i njegov Sunnet, dva njena glavna izvorišta koja ne mogu nestati niti biti iskrivljena. Indžil je iščezao i mi ne poznajemo onaj koji je objavljen Isau a. s.. Gdje je on? Postoje četiri evanđelja izabrana između oko 70 evanđelja koja su sačinili Isaovi učenici i njihovi učenici. Ali gdje je izvorni Indžil? Nema ga.

I Tevrat je iskrivljen i Božiuje riječi koje su u njemu bile sadržane izmijenjene su. Čak i sami Zapadnjaci dokazuju izmjene koje su nastale u njemu. Samo je Kur'an vječita Allahova Knjiga. «Mi smo objavili Opomenu i Mi nad njom bdijemo» (Kur'an) Stoga mi danas čitamo i učimo Kur'an onakakv kakav je objavljen u doba Poslanika i zapisan u vrijeme hazreti Osmana, u mushafima za koje se niko nije odvažio da ih izmijeni. Jedino su uvedene tačke i oznake za vokale.

Jedan od činilaca opstojnosti Ummeta je i postojanje skupine njegovih pripadnika koji zastupaju istinu ne osvrćući se na one koji im proturiječe i tako će biti do Sudnjega dana. Ovaj Ummet se nikada neće saglasiti oko nečega što je zabluda. U njemu će uvijek biti onih koji govore istinu i bore se protiv zablude, pozivaju na dobro, a bore se protiv zla: «Među onima koje smo stvorili je i ummet koji upućuje istinom i njome pravdu postižu. Ako oni (nevjernici) ne budu u to vjerovali, Mi smo njime zadužili narod koji neće nevjeran biti!» (Kur'an)

Jedan od činilaca opstojnosti Ummeta je i zapretana snaga koja dolazi do izražaja i obzanjuje se u teškim vremenima i vremenima krize, kada se nebo stumrači. Ta snaga se pojavila u doba otpadništva za vrijeme hazreti Ebu Bekra, pojavila se i za vrijeme križarskih/krstaških ratova, za vrijeme navale Tatara/Mongola, pojavila se u vidu otpora kolonijalizmu koji je bio okupirao skoro čitav islamski svijet. Ta snaga se pojavljivala i pojavljivaće se s vremena na vrijeme. Pojavila se u Afganistanu kada su se njegovi sinovi sa svojim lahkim i prostim oružjem suprostavili najvećeoj bezbožničkoj sili u povijesti, Sovjetskom Savezu. Ta snaga se pojavila u palestinskoj intifadi i u brojnim pobunama koje su joj prethodile, u otporu britanskoj okupaciji i jevrejskom ilegalnom useljavanju. Ova unutrašnja snaga je našu braću u Alžiru podstakla da se odupru francuskom kolonijalizmu koji ih je tlačio stoljeće i tri desetljeća, pokušavajući bez uspjeha da im oduzme svaku snagu, da ih francuzira i u jezičkom i u vjerskom pogledu. Ovaj Ummet ne umire. Ovaj Ummet je živ, ma koliko drugi pokušavali da ga ponize i pocijepaju. Naš Ummet posjeduje činioce opstojnosti koji ga čine sposobnim da se regenerira i da iznova zauzme svoje mjesto pod suncem.

Ummet će biti u stanju da živi i opstoji i da odolijeva ako spozna tajnu svoje moći i svoje opstojnosti. Ta tajna je sadržana u nekoliko stvari. Prva je slijeđenje Allahovoga vjerozakona, to jest spoznaja da su snaga i ponos Ummeta u pridržavanju za neraskidivu vezu, Knjigu njegovoga Gospodara i Sunnet njegovog Poslanika. Nema časti i slave bez toga, kako lijepo reče hazreti Omer: «Bili smo najbjedniji narod, pa nas je Allah uzdigao kroz islam. Ako budemo tražili slavu mimo njega, Allah će nas uniziti!» Ummet to mora znati, jer je iskušao različite sisteme: i socijalizam, i nacionalizam, i demokratiju, i revoluciju, i…i…Ništa mu nije koristilo. Koristi je bilo samo kada je izgovarao «Allahu ekber!» i slijedio zov imana. Slijeđenje Allahovog vjerozakona, ispravno shvaćeno, bez pretjerivanja kojem su neki skloni i bez izvrdavanja kojem su skloni drugi, prvi je činilac opstojnosti.

 

DRUGI ČINILAC: UVAŽAVANJE ALLAHOVIH ZAKONITOSTI

 

Drugi činilac je uvažavanje i poštivanje Allahovih zakonitosti u prirodi i društvu. Cjelokupno postojanje nije prepušteno samo sebi, cio svemir je potčinjen zakonitostima koje nisu naklonjene nikome mimo drugih. Ko ih uvažava, uvažavaju i one njega, ko ih čuva i one njega čuvaju, ko ih zapostavi i pogazi i one njega pregaze. To su zakonitosti, mreža uzroka i posljedica. Ko se trudi, nađe, ko posije, požnjeće, bio on musliman ili kafir, dobročinitelj ili griješnik. Zemljište ne može dati plodove muslimanu koji ga zapusti i ne vodi računa o njemu, koji u njega ne zasije kvalitetno sjeme, ne navodnjava ga i ne obrađuje, ali će zato dati plodove griješniku ili nevjerniku koji o njemu bude kako treba brinuo. To je Allahov zakon. Nije moguće da Allah dadne da neznanje nadvlada znanje, da anarhija pobijedi poredak, da zaostalost trijumfuje nad progresom, nemar nad prilježnim i preciznim djelovanjem, nesloga nad slogom. Moramo voditi računa o Allahovim zakonima. Naši neprijatelji Jevreji, koji su okupirali našu zemlju i obeščastili nas i prolili našu krv imali su u vidu te kaonitosti i djelovali u skladu sa njima: planirali su, organizirali, okupljali, jačali svoju moć, koristili proturječnosti koje postoje u svijetu, učili i radili. Imali su mudrace koji se sastaju i planiraju. Naš Ummet nije planirao. Govorimo: Mi smo žrtve cionističkih, krstaških/križarskih i komunističkih paklenih planova. Do kada ćemo mi biti žrtve nečijih planova? Zašto mi sami ne planiramo? Zar u glavama nemamo nimalo pameti koju nam je Allah darovao? Nemamo li najbolju Knjigu koju je Allah objavio? Nemamo li civilizaciju i povijest iz kojih mnogo toga možemo crpiti?  Do kada ćemo govoriti da smo nečije žrtve? Zakonitosti su nemilosrdne i ovaj Ummet mora voditi računa o njima. Moramo spoznati kako neki pobjeđuju a neki bivaju poraženi, zbog čega se neki uzdižu a neki padaju.

 

TREĆI ČINILAC: MEĐUSOBNA SARADNJA U DOBROČINSTVU I BOGOBOJAZNOSTI

 

Treći činilac koji Ummetu omogućava da ostane i opstoji živ i zdrav i gord je unutrašnja kohezija, zbijenost redova, međusobna potpora i potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti, međusobno podsticanje na zastupanje istine i na ustrajnost i strpljenje. Odnos vjernika prema vjerniku treba biti poput odnosa dijelova građevine koji se oslanjaju jedan na drugoga. (parafraza hadisa) Trebaju biti poput jednoga organizma i kada jedan dio ima problema da to i drugi osjete (takođe parafraza hadisa). Pripadnici Ummeta moraju biti jedinstveni protiv onoga ko je protiv njih. Ako se Ummet pocijepa i unutar sebe zavadi, ako su neki iz njega tuđi agenti i ako se jedni drugih boje, onda je Ummet u skroz lošoj situaciji. Naš Ummet danas pati upravo od te podijeljenosti. Postoji jaz između vladara i naroda, između jednih i drugih vladara. Čak i narodi više nisu jedinstveni. Nema vremena za razlike i za sukobljavanja. U teškim trenucima ljudi se okupljaju i zaboravljaju razmirice i zaboravljaju besmislene sukobe. Svako ko insistira na sporednim stvarima i beznačajnim razlikama i dijeli ljude je izdajnik ovoga Ummeta ili neznalica koji nije svjestan suštine boja koji se vodi između Ummeta i njegovih neprijatelja. Ako ostane ovako i ako vladar bude robovao prijestolu a ne Allahu, a narod bude robovao dunjaluku, to će nas sve upropastiti. Naš Ummet je nekada bio malobrojan a bio je izvor strahopoštovanja. Sada nas ima milijardu i tristo miliona (po nekim podacima milijarda i po – op. prev.), ali smo, kako to hadis opisuje, «poput pjene na bujici». Ta pjena je svo ono drvlje i smeće koje bujica nosi, sve površinsko i bez težine. Bujica nema cilja, ona nahrupljuje odnekuda i ide dalje, nema poznatog toka niti zacrtanog puta. Naš Ummet je u fazi bujice, bez cilja i bez puta, okupljen oko površnih stvari koja plutaju. Niko ne ide u dubine. U takvom stanju, Allah dž. š. iz srca neprijatelja odstranjuje strah, a u srca sljedbenika Ummeta unosi slabost.

To su, eto, činioci opstojnosti Ummeta. Cilj ovoga Ummeta treba biti dosezanje Allahovog zadovoljstva, a put slijeđenje islama, islamskih odredbi, sialmskog morala, islamskih vrijednosti i etike, a ne vjerovanje u dio Knjige a nevjerovanje u drugi. Jedan je put i jedan program. Drugi putevi, a na svakom od njih vreba neki šejtan, putevi su koji dijele Ummet i odvode ga na različite strane.

 

S arapskog,

 

Fikret Pašanović

 

(Hutba održana 27. 9. 2002. godine. Izostavljen dio posvećen godišnjici palestinske intifade)

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: